A sada spektakl!

Lutka je OK! Lutkom nazivam svoj bicikl, koji ce uskoro postati old timer! Do danas sam mislila da sam joj sa tour d’ Ilidza dohakala, ali nije tako…. Lutka legenda!
Skupa smo vec nekih 5 godina, pasivno a aktivno se druzimo evo vec jedno godinu mozda malo vishe! E sad kako to pasivno aktivno….!
Prije jedno pet godina, moja simpatija tadasnja imala je Dakotu ljubicastu, a ja sam bila u fazi kupovanja bicikla, tj. moji su se kanili da mi kupe bicikl. I ja sam obilazila sve radnje u Gradu i trazila ljubicasto biciklo, djelom zato sto mi se svidjala oduvijek ljubicasta boja, a dijelom zato sto je taj decko imao takvo biciklo! KOOOOJA GLUPOST! 😀 ali bila sam 7/8 razred djevojcicama je u tim godinama to dozvoljeno!
I nadjem ja tu Dakotu, i zalijepim se za nju, medjutim ona se prodaaa… i tako ja izvisim to ljeto za biciklo i vozanje ….
Te zime se ja ohladim od te simpatije, wooow nakon nekih 4 godine, ohladim se i od ljubicaste Dakote, i od bicikla jednim dijelom….
Tog proljeca za rodjendan me kuci doceka CRVENA LUTKA!
Mmmmmm boja koju oduvijek najvise volim! Valjda bikovska strana moje licnosti. Biciklo luuuudnica! Jest da su moje roditelje prodavaci zeznuli pa im umjesto 18sto brzinca uvalili 12 ku ali koga briga! PA JA SAM IMALA BICIKL! I TO CRVENI! Automatski sam skovala sve planove oko drzanja na balkonu, pa u sobi, pa na zidu …..
To sam se proljece i ljeto vozala CAK 2x! I pri tom sam uspjela ublatiti gume ;). A onda je lutka prvo zavrsila u garazi, a godinu kasnije i na tavanu moje nane. Gore je truhnula sve do prosle godine, kad su se prijateljice nalozile da se vozaju Alejom, aaaa meni je bilo mrsko ici po biciklo mislila sam da nisam tako sigurna dok se vozim bla bla! I njima u inat, jedan dan odem, skinem Lutku sa tavana, okupam je, odvedem je vulkanizeru (gume su bile ravne 0, ispuhane od stajanja ali ipak citave, vanjske manje nego unutarnje ali …) , i okrenem krug! Sutra jos jedan! Pa jos jedan! Drugarice su odustale od vozanja nakon 2x a ja sam ostala. Ja i moja Crvena Lutka!
I evo sad se skoro svaki dan vozam!Same nas dvije, niko nam ne treba!
Jednostavno volim ovo biciklo…. Upravo je gledam stoji pored mene, naravno u mojoj sobi, ispor prozora… I koga briga sto se mama ljuti sto je svjeze ofarbani zid sad isprljan gumama, sto se mene tice nismo ga morali ni kreciti! Pomogla mi je nesvjesno u nekim teskim trenutcima, punim energije, bijesa, tuge, mrznje….provozam se i gotovo! Vidi cak i ime ima! I definitivno zasluzuje da bude spomenuta ovdje i sada!

p.s ovog 25.5.2005 hehehe!

Baila Lutka!

5 komentara

Komentariši