Here comes the rain again…

Postoji nesto carobno u kisnom danu, bio on proljetni, zimski ili ljetni.
U proljece nakon par mjeseci kise taj kisni dan moze bas da “dodje na vrh glave” i osamuti te kao ni jedan do tada. I onda lezis pod dekom i citas knjigu ili gledas tv ili se onako socno komiras na par sati. Jednostavno cekas da prodje, a njemu se nigdje ne zuri.
Ljetni kisni dan, mi je definitivno omiljeni. Dolazi obavezno nakon par vrelih dana i jednog extremno teskog sparnog. I onda pljusne! Prolije se iz neba i zemlje, ne zna odkud bi prije padalo i lilo. Traje par sati i onda kao da ga nikad nije ni bilo. Ali onome ko zna dobro da iskoristi tih par sati ….. u setnji bez kisobrana, ljubljenu na pljusku ili jednosatvno trcanju “za zivu glavu i suhu odjecu”.
Jesenji pljusak jednak je proljetnom, iako zna nekada u toplim oktobarskim danima i vish enego prijati.
A zimi kisa po snijegu dodje “k'o biber po pilavu” ! Pa se ispada i zaprlja snijeg, a onda se fino sledi i ucakli i ono malo neklizavih ulica. Ali pametni i lijeni ljudi opet izvuku korist, zavuku se pod dekicu i uzivaju!

Baila Morena!

1 komentar

Komentariši