Opis moga dana, mislim na moj radni dan a u nastavku posta cijenjeni ce citac moci zakljuciti da moj radni dan i nije bas tako radan.
“Svakog dana oko podne probudim se ja, probudim se ja …..” pjeva Vlado Kalember a ja sprovodim u praksi. Posljednjih sam mjeseci definitivno pretvorila noci u dane i obratno. Al’ sto je tu je, kanim to promijeniti u sto skorijem roku, kao i sve u zivotu.
Onda naravno nakon odlaska u obilazak toaleta i kuhinje i svega sto tamo treba da se radi… da ne duzim sa tim uobicajenim stinicama dnevnim, oko 13 sati ako ne i ranije dobijem sms od neke od svojih prijateljica sa dobro poznatim sadrzajem “mache kahvenisemo u 14!”. Tu se ja odmah dam na spremanje, i idem na kafu.
To nase kahvenisanje ne traje ispod neka dobra dva sata znaci kuci sam oko 16:30 ne prije. I onda po kuci se provrtim, sto podrzaumijeva gledanje tv ili cackanje oko compa a.k.a gubljenje vremena do ponoci kad se obicno konektujem na internet. Oko 02:00 u sobu obicno udje mama koja mi onako “veselo” kroz zube prozbori meni itekako dobro poznatu recenicu “ostavi se vishe tog kompjutera razbit cu i njega i tebe!”
I onda se spojim sa jastukom sve do podneva iduceg dana ….
Obecavam sama sebi da cu se drasticno promijeniti! Ovo vishe ovako ne ide!
Baila Morena!
… nemoj nista na silu … i ja se probudim ko vilenjak, ali bogami citav dan radim … ne kafenisem