Najsladja mala djevojcica …

Kako neopisivo mnogo volim te tako male a opet tako velike plave okice. Najcesce je obucena u roze, ta joj boja najljese ide uz oci i kosicu. Kosica kao svila, nije plava nego je malo tamnija, boja meda i kovrdjava, al to nisu one baby loknice koje kad dotaknes nestanu, ne to su cvrste koje nagovjestavaju da ce takve i ostati zauvijek. Pa jos kad joj siskice i kovrdjice padnu po licu a ona pokusava onim sitnim rucicama nespretno skloniti ih s lica. Ili kad seprtljavo kao kakva patkica hoda po sobi ili pokazuje “gdje zeko pije mlijeko?”. Najdraze mi je kad mi pruzi ruku da idemo pa-pa traziti macu, ili kad smo vani pa je neko zeli uzeti sebi a ona me zagrli i ne pusta, jer nece da je iko drugi drzi. A tek kad plese, ili bolje reci kleca koljenima, na zvuke bilo kakve pjesme i jos ako je neka veselija i brzeg ritma digne rucice u zrak i kao pucketa prstima. A na “tuzne” balade samo nagne glavu na rame i tiho “pjeva” AAAaAaaaa, postoji li ljepsa pjesma od njene pjesme.
Ne postoje rijeci na ovom svijetu kojima mogu opisati koliko volim tu djevojcicu. Dosla je u moj zivot na danasnji dan prije
tacno 14 mjeseci i od tada je ona sve. Moj zivot, moje sunce, moj mjesec i zvijezde.
Nisam je vidjela vec jedno 10tak dana i osjecam neopisivu, ako je mogu nazvati bol, u dushi.

Najsladja mala djevojcica na svijetu je moje kumche, tj ja sam njoj kuma, a ona je meni rodjakova kcerka i sve na svijetu.
Moj zivot, moje sunce, moj mjesec i zvijezde.

Baila Morena

3 komentara

Komentariši