Da imam macku zvala bih je Cuko

Sto god ja da napisem, pocijepam i obrisem al' ti moras znati....

05.06.2005.

O samostrijelu ....

Samostrijel.... sta reci o ovom fascinantnom oruzju?
Ili bolje reci mojoj opsjednutosti istim?


I opet kazem FASCINANTNO, prelijepo, premocno i vrijedno spomena!


Definitivno volim oruzje, dobro ne bas svo.... ne volim puske, osim vazdusnih, volim pistolje i naravno na prvo mjesto stavljam SAMOSTRIJEL!





Born to be Archer

05.06.2005.

O izgubljenom drugu....

Kraj je treceg razreda, ili je to bio drugi razred?
Jos uvijek smo u improvizovanoj ucionici, u podrumu jedne zgrade. Naravno struja nam je misaona imenica, svo svjetlo koje nam je na raspolaganju ulazi kroz podrumski prozor velicine 50x20 cm a mi slavimo veseli cas. Slavimo kraj te skolske godine...
Svi ce nesto pjevati, mislim oni koji hoce, jer nemamo muzike, slatkisi su u istoj gramatickoj kategoriji kao i struja, a ne plesemo jer imamo samo stid a nemamo prostora....
Svi se kao sto rekoh stidimo jedni drugih, ima tu simpatija ali niko nista ne poduzima IPAK TRECI JE TO RAZRED! Ionako nevazna cinjenica ...

Tu se javi da otpjeva nesto,nas tada poprilicno novi, razredni drug.
I otpjeva pjesmu koju sam ja tada mozda cula i prvi put.... "Lelo"-by Dino Merlin.
Od tog dana kad god cujem tu pjesmu, sjetim se tog djecaka, ni ime mu ne znam... mislim da se zvao Adnan ali nisam sigurna! Rekoh bio je kratko sa nama, otisao je ne znam zasto sjecam se razgovora sa uciteljicom i toga akko su se oboje slozili da on ne moze biti tu sa nama... ne znam zasto!

On je bio mozda i najsladji djecak tada u razredu, crna kosa i taaamne oci, nije licio ni na jednog drugog, nije bio ni miran ni nemiran, nije bio dugo tu i nismo ga ni primili ni odbacili... to sam jedino zapamtila ...i naravno tu njegovu pjesmu. Tad sam mislila da pjeva meni jer je gledao u mene dok je pjevao.
Sad kad cujem pjesmu znam da mi je draga, ne znam zbog cega, sjetim se njega, i pomislim gdje li je on sada?



memories

05.06.2005.

O tome kako sam se promijenila....

Sad sam htjela nesto napisati ali sam zaboravila, ustvari nisam ja zaboravila sta hocu reci nego ne znam ima li svrhe da to kazem!
Vishe nikom ne pricam svoje probleme, nema svrhe, niko mi ne moze pomoci, svi samo neke price glupe pricaju o tome kako ce biti bolje, kako ce proci kako ce neko bolji doci, kako ce sve i na prokletom faxu biti bolje i da ne trebam odustajati...

Ne prepoznajem sama sebe, ne prepoznaju me drugi!
Psihicki naravno!
Uporna, tvrdoglava, ratoborna, "ne da na sebe", "jezikaca", ambiciozna u neku ruku, inteligentna, razumna, snalazljiva, realna, ters ....
A sta je od mene ostalo? Samo okvir koji nicemu ionako ne sluzi, egzistira tek tako i jos par ovih osobina i svih onih koje nisam ovdje nabrojala....
ali osjecam da sve ono, moja stara ja cuci negdje u meni ali joj nova losa ja, iskvarena ja, ja pod utjecajem necega ili nekoga, ne dam da izadje vani i kaze svima i svemu oko nas 2.... "EJ HAJTE SAD SVI I SVE ...... TAMO GDJE TREBA DA IDETE, A MI TJ JA CEMO NASIM TJ MOJIM PUTEM!"
Iako mislim da smo blizu opet smo taaaaaako daleko!





I'll be back ....

Da imam macku zvala bih je Cuko
<< 06/2005 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Music:

Ljubav:
Kada te neko voli, nacin na koji izgovara tvoje ime je drugaciji!

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
45480

Powered by Blogger.ba